Lažna jednakost ljudskih prava

srijeda , 20.01.2016.

Grčki je povjesničar Herodot u svojim Povijestima zapisao da Babilonci i Veneti imaju, između ostalih, i ovaj običaj; kada djevojke dođu u dob za udaju, skupe ih na gradskom trgu i traže im muževe. Prvo krenu sa najljepšom, a muškarci nude miraz dok jedan ne ponudi najveći. Tada je djevojka obećana njemu i prelaze na slijedeću lijepu i tako dalje. Sav novac od miraza koje su djevojke prikupile odlazi u zajedničku sumu.

Kada sve lijepe i pristale pronađu muža, na red dolaze ružne, kljakave i sakate. Za njih ne traže miraz, već ga daju iz zajedničke sume koju su prikupile zgodne i pristale. Tako se djevojke nude uz određenu sumu sve dok ih neki muškarac ne prihvati.

Ostavimo samo na trenutak po strani drugačije vrijeme i drugačije običaje i probajmo se koncentrirati na ono bitno, a to je koncept koji stoji iza ovog običaja. On garantira da SVATKO DOBIVA NAJPOŠTENIJE MOGUĆE RJEŠENJE U SKLADU SA SVOJIM MOGUĆNOSTIMA.

Muka mi je od ispiranja usta i mozga ljudskim pravima. "Svi smo jednaki, svi zaslužujemo istu šansu bla bljuv ser." Nismo jednaki. Ne zaslužujemo svi isto. Svatko se od nas rodio sa različitim sposobnostima i mogućnostima. Svatko je od nas jedinstven. Gurajući sve nas u koš jednakosti, guši se naša individualnost i unikatnost.

Jednakost je lažna. Ne postoje dva čovjeka koja su jednaka. Kompletan koncept ljudskih prava počiva na zastarjelom judeo-kršćanskom moralu koji na silu želi čovjeku dati dostojanstvo. Ništa se u prirodi ne dešava na silu, već organski - prirodnim procesom. Ne možeš mi narediti da poštujem nekoga. Taj netko mora to poštovanje zavrijediti. Ne možeš mi narediti da volim nekoga. Taj netko i to mora zavrijediti.

Ljudska prava su vapaj slabih koji, umjesto da ojačaju, žele spustiti sve jače od sebe na svoj nivo. To je sva mudrost iza tog maloumnog koncepta. Jer, nemojmo se zavaravati, opstaju oni najsposobniji. Najjači i najbrži će preživjeti, kljakavi i degenerirani malo teže. Nemojte me krivo shvatiti - pomoći takvima je ljudski i plemenito. Ali tvrditi da smo isti je maloumno i pokvareno. Ljudska prava i koncept iza njih su negiranje prirode i njenog poretka. Svijet je ustrojen tako da se giba uvijek naprijed, a u tom gibanju najbolje prolaze oni koji se najbolje prilagođavaju. Propagirajući lažni moral umjetne jednakosti, negira se taj prirodni proces - ide se linijom manjeg otpora i nameće gubitaški mentalitet.

Koje je dobro ikad ikome donijela linija manjeg otpora? A negiranje stvarnosti? Ne moram ni odgovoriti na ta pitanja jer se odgovor nameće sam po sebi. Zašto gurati hrome da trče na paraolimpijadi? Zašto gurati žene u Sabor da bi se izjednačio broj muškaraca i žena na radnom mjestu? Zašto tjerati na fakultet nekoga kome više leži da radi rukama?

Braćo i sestre, ne dajte da vam slabići i nesposobni za život pune glavu svojom filozofijom. Ne možete mijenjati svijet uvodeći pravila, ali možete mijenjati sebe na bolje i tako oplemeniti svijet. Rastite konstantno i trudite se da uvijek budite brži, veći, jači i sposobniji u svakom aspektu svog života. Budite borci i brinite se za sebe na prvom mjestu, a sve će ostalo doći samo po sebi.

Turbo folk i nekultura

ponedjeljak , 04.01.2016.

Cajke? Fuuuj! Seljaštvo. To slušaju primitivci. I tako dalje.

Nikad nisam razumio zašto se od svih Balkanaca samo Hrvati prave da to nisu. Što je to u Hrvatima tužno što ih tjera da preziru sami sebe i pokušavaju se učmariti onima koji njih preziru isto onako kako Hrvati preziru sebi slične, a od kojih se trude prikazati različitima?

Po čemu je narodna muzika loša i primitivna? Jedan od mojih osobnih favorita je ovaj: "Udara na najniže strasti." I gdje je tu problem? Sapunice ili akcijski film gledaš zato što ti udara na najniže strasti, stoko umišljena. Više manje svaka umjetnost udara na najniže strasti, jer to i jest cilj umjetnosti - izazvati emotivni odgovor kod subjekta. Tko te je to ovlastio da rangiraš muziku po seljaštvu ili bilo kojem drugom kriteriju, princezo na zrnu graška? Koja je to institucija ili organizacija donijela rezoluciju da je turbo folk loša muzika, a Mozart, Bach i Wagner paradigma glazbene umjetnosti za sva vremena?

Sve je prolazno na ovom svijetu i sve ima svoje vrijeme i mjesto. Mozart, Bach i Wagner za nas sada i ovdje nisu umjetnost - oni su povijest umjetnosti. Oni su, kao i bezbroj drugih umjetnika kroz povijest, bilježili duh vremena. Duh njihove glazbe je dio kulturnog naslijeđa, ali nama danas i ovdje nije relevantan u tom smislu što ne odražava naš duh i prizmu promatranja svijeta.

Previše filozofije? Hmmm? A na turbo folk gledaš sa visine mrmljajući sebi u bradu otrcane fraze poput: "A treba koji put otići i u kazalište." Iako u kazalištu nisi bio od osnovne škole, licemjerna budalo.

Turbo folk JEST kultura. Turbo folk odražava duh i mentalitet Balkana. Turbo folk govori o onome što je nama blisko - živjeti strasno, ljubiti strasno, plakati strasno. Biti sretan i nesretan i doživljavati život onako kako samo Balkanac može - sa srcem i dušom. Mi nismo kao hladni germanski narodi čiji se duh fenomenalno očituje u tehnici i društvenom uređenju. Nismo ni poput naroda dalekog istoka koji njeguju sistematski razrađene duhovne prakse u svakom aspektu života. Mi smo Balkanci i živimo strasno. Turbo folk je odraz naše duše baš kao što je Audi odraz njemačke, kaligrafija istočnjačke ili ples crnačke.

Bob Marley je jednom rekao da što su dublji korijeni, to je i krošnja veća. Mi se Hrvati sramimo priznati da smo Balkanci i da smo srodni narodima koji nas okružuju. Trudimo se dokazati da smo bolji od njih, napredniji. Sve nam je njihovo primitivno i nazadno, a zaboravljamo pritom na činjenicu da, kao što grafit BBB-a u srcu Zagreba lijepo kaže, kako vi gledate na nas, tako Europa gleda na vas. Trudimo se pokazati da nismo Balkanci i da nismo Jugosloveni, no jezik i mentalitet nas odaju. Zato nas Europa i prezire. Jer smo poput pasa - molećivo klečimo i očekujemo kost.

Preziranje turbo folka je tek vrh ledenog brijega. Negiranje vlastite kulture je negiranje vlastite duše i vlastitog identiteta.

Braćo i sestre, ne nasjedajte na propagandu onih koji su se odrekli sebe, jer onaj tko nema prošlost, nema ni budućnost. Prihvatite tko ste i šta se, odvrnite Milu Kitića i priznajte: "Jesam, Balkanac sam!"

Zašto mrziti novac?

utorak , 17.11.2015.

Novac je korijen svih zala, kažu mnogi. Kakva notorna glupost. Novac je prije izvor sveg zadovoljstva! Tko se još odrekao svega materijalnog i uživao u tome osim onih par mistika čijoj razini, realno, nitko od nas neće nikad prići. Ako te ljude, čiji je broj na razini statističke greške, ostavimo po strani - svi trebaju novac. Svi.

Hrana, stan, odjeća, potrepštine... Kome to ne treba? Ko ima obraza reći da te stvari nisu potrebne za život? Što bi takav htio? Da mu padne sa neba? Dragi čitaoče, kada drugi put upadneš u napast da izvališ takvu pizdariju, sjeti se da ti novac pruža sve ono što čini tvoj život. Od gore nabrojanih osnovnih stvari za život, pa do luksuza kojima si ugađaš.

Ima li ijedan među vama koji si ne voli kupiti nešto za dušu, pa bio to strip, masaža, nove cipele, putovanje, dobar auto ili čak i hrana koju jedeš svaki dan? Zašto je novac loš? Zato što sam radio i sebi omogućio da si ugodim? Što je tu točno loše? Koji dio tog procesa je tako odvratan i nemoralan da je novac zaslužio tako tešku, odvratnu titulu? Pa čovjek živi da bi radio i kroz rad se ostvarivao i uzdržavao. Nešto mi bježi u tom sotoniziranju novca. Gdje je taj moment koji pretvara taj plemeniti proces u vrhovno zlo?

Izgleda da fraza "Novac je korijen svih zala" upada u kategoriju kvazi dubokih misli kojima si ljudi vole opravdavati nedostatak nečega ili volje da se isto priskrbi, zajedno sa podmuklim prevarama kao što su: "Bitno je unutarnje, a ne vanjsko," "Svi smo jednaki," ili "Reci NE! drogi." Zanimljiv mi je taj moment kada ljudi odluče ići linijom manjeg otpora i opravdavati svoje slabosti i nedostatke. Hmmmm... Eto ideje za neki naredni post. Ali da se vratimo novcu, korijenu svih dobara.

Malo se koji osjećaj može mjeriti sa onim kada osjetiš bunt novčanica pod prstima i blaženi miris novca u nozdrvama, sa osjećajem moći koji ti pare daju, sa osjećajem vrijednosti i samopoštovanja. Pare su materijalni dokaz da si vrijedan, da živiš i stvaraš i ostavljaš trag iza sebe. Novac je potvrda toga da si netko i nešto, novac je sredstvo moći, novac je afrodizijak, novac je pokretač gibanja na cijelom planetu i cilj istog. Blaženi novac! Sve pokreće i uzdržava, a istodobno trpi toliko uvreda i blaćenja. Poput Boga, kad malo bolje razmislim. Pa nije ni čudo da novac krste bogom našeg doba. Ima smisla. Svakako zaslužuje taj naslov s obzirom da posjeduje sve atribute božanstva. Zato zaslužuje da ga se hvali, slavi i obožava.

Braćo i sestre, ne nasjedajte na podvale bogatijih od Vas koji vam prodaju muda pod bubrege tvrdeći da novac nije bitan, jer ga se tada odričete i dajete ga njima u ruke. Ciljajte da budete poput njih; skupljajte paricu, budite vrijedni i produktivni i zapamtite - svaka propaganda ima svoje naličje, skrivenu drugu stranu.

Reci DA drogi!

četvrtak , 12.11.2015.

Sjećam se da su nas roditelji znali upozoravati da pazimo kad idemo vani jer bi nam netko mogao ubaciti drogu u piće!

To je jedna od najidiotskijih izjava ikad i zahvaljujući njoj sam naučio da roditelji (a bome i učitelji, profesori, popovi i svi ostali) nemaju pojma o drogama. Da imaju bar malo opće kulture o drogama, znali bi da su ove jebeno skupe! Gram srebra je 50 kuna, što je debelo ispod cijene svake droge (osim trave u pojedinim dijelovima Lijepe Naše, a i tamo je donedavno bila ista situacija). Da, srebro je jeftinije od droge!

Kakav to idiot ide okolo i rasipa novac na tinejdžere? I zašto? Zašto bi netko bacio 200 kuna da bi izdrogirao nekoga koga ne poznaje i s kim nema veze? Ako je Vaš odgovor na ovo pitanje nešto u stilu ovoga: "Jer je podmukao/uživa u zlobi/želi te navući za ubuduće," čestitam! Idiot ste poput vaših roditelja i nastavit ćete lozu kompletnih idiota!

Droge su, baš kao i sve drugo što nas okružuje, tek jedan alat, to jest sredstvo. Sve što čovjeka okružuje može mu biti na korist ili na propast, ovisno o tome kako se on prema tome postavi. Droge nisu nikakva iznimka. Špinat je "zdrav", ali velika količina istog izaziva trovanje oksalnom kiselinom. Živa je "nezdrava", a ima svoju ulogu u funkcioniranju organizma. Ništa nije ni zdravo, ni nezdravo, ako se tome zna mjera i svrha.

Droge su škakljiva tema. Prvo, budući da su stavljene van zakona, ne postoji kontrola proizvoda. Nema nadležnog tijela ni organizacije koja kontrolira kvalitetu proizvoda. Zato su droge često prepune kojekakvih primjesa koje su štetnije od same droge. Istodobno, država se kriminaliziranjem droga odrekla golemog prihoda i uz to stavila tešku stigmu na droge i njene uživaoce. Droga je zlo, a konzumenti su ili devijantni ili, u bolju ruku, sluđeni. Krasno.

Drugo, i mnogo bitnije, ovisnost je psihička bolest, a ne fizička! Ne postaje se ovisnikom zato što ti je organizam došao u kontakt sa adiktivnom supstancom, nego zato što imaš emotivnu rupu u sebi koju pokušavaš popuniti bilo čime. Jesu li to ilegalne droge, kockanje ili alkohol je, zapravo, manje bitno. Sto ljudi, sto ćudi. Nekome paše konjak, nekome rulet, nekome hors. Svi smo različiti i u tome je bogatstvo života.

I zato, kada se zapitate gdje je krenulo u krivo kada vidite ovisnika o drogi (ili kocki, ili cugi, ili nečem trećem), znajte da je odgovor na Vaše pitanje vrlo jednostavan. Ta osoba je imala teško djetinjstvo/tata ju nije volio/izgubila je sve što je cijenila ili nešto na toj liniji srcedrapajućih klišeiziranih odgovora. I umjesto da se zgražate nad njom, zapitajte se koliko ste puta Vi ignorirali teške teme i osjećaje vašeg djeteta/prijatelja/kolege i time mu pomogli da izgradi karijeru u narkomaniji.

Postoje stotine i tisuće ljudi koji svakog vikenda izlaze vani i uživaju droge (ono što "stručnjaci" nazivaju rekreativnim uživaocima), pa ne vidimo epidemiju narkomana nakon svakog vikenda. Ti ljudi oslobađaju svoje pozitivne emocije u tim prilikama, odnosno kanaliziraju negativne i otpuštaju ih i zato je njihovo drogiranje zdravije od gutanja i ignoriranja negative. Samo netko tko je ogrezao u negativi i ne vidi izlaz, naći će utjehu u bilo čemu što mu može pomoći da zaboravi, pa bilo to žuto ili Formula 1.

Braćo i sestre, drogirajte se i partijajte i ne zaboravite da sve ima svoju drugu stranu. Ugodan vikend Vam želim!

Kampanja za stvarnu ružnoću

nedjelja , 01.11.2015.

Ljepota je subjektivan pojam. Nekome se sviđa Sandra Afrika, nekome Audrey Hepburn, nekome Kate Upton, a nekome bogami i Meghan Trainor. O ukusima se ne raspravlja i s time nemam problema.

Ali imam problema s time kad debele, tuste krave odbijaju priznati da su debele, tuste krave. Ima cura s malim sisama koje si kažu: "Ok, imam male sise. Ići ću u teretanu i izgraditi tijelo (dupe) i naći dečka koji voli manje sise." Jer ima i takvih likova. Ali ona sebi ne laže da nema male sise, niti provodi reklamnu kampanju koja ima za cilj uvjeriti ljude da su male sise zapravo lijepe, a velike su stvar časopisa i televizije. Jer bi onda radila isto što i časopisi i televizije; nametala svoju sliku lijepoga. Ali srećom, riječ je o hipotetskoj djevojci.

Debele krmače su, sa druge strane, itekako stvarne i opasne. Jer najopasniji su oni ljudi koji nisu u miru sami sa sobom. Debela prasica je svjesna da je debela prasica. Ali ona ne želi to sebi priznati, zato i laže samu sebe. Jer ona ne laže mene i tebe koji ovo čitaš. Mi imamo oči i vidimo da nema teške kosti i da ne jede jako malo. Laže si da je žrtva okolnosti i da se sve urotilo protiv nje.

I onda takva osoba ima muda i obraza tražiti da ju se voli takva kakva jeste. A kakva je to ona? Ona je lijena, objesna živina koja ne želi prstom mrdnuti da bi se potrudila oko sebe. A ako se ne želi truditi oko sebe, trebam li očekivati da će se truditi i oko mene? Ona ne pita što može učiniti da bi ugodila nekome, nego ugađa svojoj lakomoj, lijenoj guzici, pa je osim svega toga i razmažena. Treba li ikome lijena, lakoma, objesna i razmažena krmača? Odgovorite si sami na to pitanje. Sto ljudi, sto ćudi.

Zna se što je muško - budi sposoban, radi, zaradi, pokaži da držiš do sebe i time da si sposoban držati do drugog. Zna se što je žena - budi senzualna, ženstvena i ona koja daje cilj i svrhu muškarcu.

Kakav cilj i svrhu mi može dati jedna nesposobna, krmava trutina? "Ali ja sam takva kakva jesam!" viče vepar u ljudskom obliku. Odlično, nađi si nekog jadnika koji će biti sretan da trpa makar u bure sala ili nekog od onih maloumnika koji imaju fetiš na debele žene. Ali, lijepo te molim, nemoj kvariti živote ostatku svijeta pretvarajući svoje komplekse u križarski rat i medijsku propagandu.

I daj odi koji put u teretanu i uskrati si četvrte repete. Tko zna, možda se i ti istešeš i počneš nalikovati na ženu. Baš me zanima da li bi i onda tulila da je prava ljepota unutarnja i da prave žene imaju obline.

Braćo i sestre, ne nasjedajte na propagandu gorih od vas. Lijen um se odražava i vidi na lijenom tijelu. Jedite, krećite se i budite zdravi i zgodni.

UNICEFova duhovna kastracija

četvrtak , 29.10.2015.

Ovo. Ovaj video je spot za licemjerje, malograđanštinu i lažni moral. Ovaj video je grafički prikaz i dokaz toga da smo u kurcu. Jer je strašno reći kurac. Isukrste, dvaput sam već napisao KURAC.

Ne znam za autore ovog video-isprdka, ali ja sam većinu svog pubertetskog i post-pubertetskog života proveo tragajući za pičkom. Autori su vjerojatno sanjali o jahanju kite. Ali to nije bitno, svakom svoje. Dajte da vam objasnim jednu stvar - pička je svetinja. Sve proizlazi iz pičke. Muškarci su sagradili civilizacije, izmislili pismo, letjeli u svemir i osvajali pola svijeta zbog jednog jedinog razloga, a taj je razlog - pazi sad - pička.

Teško je danas prosječnom Hrvatu; objesnom, lakomom, jalnom, u želji zapadnjaku, a mentalitetom Balkancu (i to onoj lošijoj verziji) Hrvatu objasniti da je preko hiljadu godina pedofilije iz Vatikana učinilo svoje. Tako danas prosječni Hrvat voli pljuvati po Crkvi i kršćanstvu, a ne shvaća da su njegov moral i svjetonazor kršćanski do temelja. Seks je nešto vulgarno, o čemu se priča u birtiji ili tabu tema o kojoj se uopće ne priča.

Seks je sve. Garantiram vam životom da svaki zdravi muškarac razmišlja isto kao ja u paragrafu prije ovog prethodnog. Ako ne, onda je peder ili laže sam sebe. Normalan i zdrav muškarac ganja pičku. I žene to znaju i žele. Jer to je bit života. Muškarac voli gurati kurac u pičku, a žena ga voli primati. Jebote, svaka cura koju sam imao prilike izjebati voljela je to što ju jebem. Voljela je to nad čime se ovi majmuni u spotu zgražavaju. Voljela je da joj stavljam kurac u pičku i svršavam po njoj i u nju. Svatko tko je ikad pojebao ženu zna da žene tu ljubav najčešće i verbalno izražavaju prilikom snošaja. Pardon, karanja.

Serem se na sterilnu, staru majmunčinu i brkatu, metiljavu feministkinju koji stoje iza ovog nedjela. Kamo sreće da djecu od malih nogu učimo kako da budu muškarci i žene, da ih učimo šta je kurac, a šta pička, kako biti muško i zavesti ženu i kako biti žena i biti senzualna i putena. Kamo sreće da se jebemo i da se naša djeca jebu, umjesto da kroz stisnute zube cvilimo lažne parole i živimo male, nesretne živote koji eskaliraju na jednom Luki Ritzu ili pljuvanju Big Brothera na društvenim mrežama.

Ja sam Druga strana i ovo je moj prvi post. Ja pišem onu stvarnu drugu stranu svake medalje, ne kao ona pederska plačipička Dean Pelić koja se čmari ženama u lažno naslovljenoj kolumni Njegova strana priče. Ja sam glas razuma i svijetlo u tami. Braćo i sestre, volite se i jebite se i sagledajte drugu stranu.